<body> Oh, hello. <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

komentari?


×××

× Dakle, ako vam se ne sviđa blog, postoji jedan "X" u gornjem desnom kutu.
× Ne primam likove. :P Pa, bar ne još. Zasad ih je dovoljno. Ako zatrebam nekog, samo ću reći u postu ;)
× Molim vas da iskreno komentirate. Mogu podnijeti kritiku, ali kada ju već ostavljate molim vas da se suzdržite
od komentara tipa: " Ovo je koma ", "Ovo ne valja" i slično. Ako već ostavljate kritiku, dajte mi recite što da popravim. ;)

Copyright@Cien Deszcz

msn: hipijevka@hotmail.com
deviantart: http://hippievka.deviantart.com/



Likovi

Cień Marzyciel Deszcz



Legally? It's questionable.
Morally? It's disgusting.
And personally? I love it.

Brigita Grundbesitz



What's that? What's there?
Was it a bird, or an aeroplane?

Jack Walker



Sure, the lion is king of the jungle
but airdrop him into Antarctica,
and he's just a penguin's bitch.

Stanley Künstler



Mystery is at the heart of creativity. That, and surprise.

Linkovlje

× Koly

4. box

CREDITS

Juliet K. Darling™ (++)

17.11.2010.
1. Umorstvo Agathe Steiner
Jeste li ikada voljeli trčati noću po ulicama svoga grada? Jeste li ikada voljeli protrčati po mračnim ulicama, pitajući se što se događa u mraku?

Agatha Steiner voljela je trčati noću. Koliko god Berlin bio lijep za dana, za nju je noću bio upravo veličanstven.
Voljela je vidjeti svoj rodni grad skinute maske, navečer, kada konobari skidaju ušmikani osmijeh sa lica i postaju oni. Postaju osobe - osobe za sebe.

Vjetar je u mračnoj noći zapuhao. Sa pločnika natopljenog kišom, uzdigao je nekoliko listića. Oh da, Berlinska jesen je stigla. A s njom i čudni događaji, neobjašnjiva umorstva, hladnoća i na kraju... strah.

Agatha je protrčala pored tih listova. Nije ih zamijetila. Takve se stvari ne zamijećuju. Pored njih se prolazi, kao pored ničega.
Ušla je u sitnu ulicu. Mračnu. Jezivu. Neosvijetljenu. Ta, zašto bi bila osvijetljena, ako je potpuno napuštena?
Zgrade su bile jadne. Nedostajali su prozori na nekima. Onima koje su ih imale, bili su potpuno razbijeni.
Kontejneri su bili prazni. U ovoj ulici nitko nije živio već dulje od 20 godina.

Sa jednog prozora, zavezana koncem o nogu, visjela je lutka. Na vjetru je izgledala sablasno.

Agatha je ušla u uličicu. Voljela je istraživati. Krenula je, laganim korakom, ogledavajući zgrade. Naježila se. Osjećala se uplašenom, ali to ju nije spriječilo. Znala je da, ako želi poduzeti velike korake, da prvo se treba suočiti sa malenima. Ako želi proći do velike, glavne ulice - mora prvo proći ovom. Može ići okolo - ali tada neće proći ulicom koju svi nazivaju ukletom, od koje bježe. Biti će poput ostalih. Uplašena Njemica, bez uporišta, bez hrabrosti da se suoči sa svojim strahom.

Zato je nastavila hrabro naprijed. Svaki korak ju je strašio, a svaki zvuk vjetra kao najava smrti.
Začula je korake. Okrenula se.
Zadnje što je ugledala bio je metak.
Sićušni metak.

Oh da, Agatha Steiner je voljela trčati noću.

Šteta što više nikad neće.

19:04 - Komentari ( 16 ) On/Off